Dok se svijet divio filmskim akcijama na platnu, jedna stvarna ljudska drama, povezala je sunčanu Floridu i Hollywood sa mirom tadašnjeg Ivangrada (današnjih Berana).

Davne 1971. god. za naš grad koji leži na svetim obalama Lima, se čulo u međunarodnim razmjerama. Ovo, iz razloga što je Jovan Šaljić uspio da uradi ono što najbolje svjetske klinike za opekotine nisu mogle. Izliječio je „ Šaljića“ melemom Tarzanovu Džejn-Kitty Swon od teških opekotina i uspio da joj povrati ljepotu za koju se mislilo da je zauvijek izgubljena.

Džejn – gorila na lomači

Kada je 1970.god. (31.oktobra) holivudska glumica Kirsten Svanholm, Dankinja snimala film „Tarzan i duga“ u kojem je glumila Tarzanovu lijepu saputnicu Džejn, nije ni slutila da postoji neka čudesna zemlja skrivena u srcu Evrope, još čudesnijeg naziva Crna Gora  a još manje da u njoj postoji varošica Ivangrad u kojoj će naći spas.

Prilikom snimanja jedne scene na Floridi (Rajbon Springs) pirotehničari su izazvali filmski požar jačih razmjera  od predviđenog i neočekivano su se u plamenu našli Tarzan ( Steve Hawkes ) i Džejn (Kitty Swon) .Kitty, koja je bila zavezana na lomači, zahvaćena je vatrom i pretvorena u živu buktinju. Steve je bolje prošao. Kitty je ostala živa samo zahvaljujući prisebnosti i hrabrosti čuvara parka. Sa opekotinama koje su je spržile 70% kože, jedva je preživjela. Bile su to opekotine trećeg i četvrtog stupnja. Kitty je prebačena na najbolju američku kliniku za opekotine, takođe na Floridi (Gainsville) gdje je boravila više mjeseci.

Medicina nemoćna pred „keloidima“ , travar iz Ivangrada donosi nadu

Nakon osam mjeseci boravka po klinikama Amerike, a potom i Italije, otpuštena je kao beznadežan slučaj. Povodam toga izjavila je: „Ljekari kažu da treba da budem srećna što sam uopšte preživjela i da bih kroz dvije godine mogla da ozdravim. Kad vpomislim šta treba sve još da preživim, žao mi je što nisam umrla“. Bila je nepokretna, unakažena i duboko nesrećna.

Igrom sudbine poznati crnogorski travar Jovan Šaljić, saznavši za njenu nesreću ponudio joj je svoju pomoć bez ikakve nadoknade, bez velikih garancija, ali sa nepobitnim dokazima dejstva svog jedinstvenog melema za čije se čudotvorstvo znalo u porodici Šaljić već tri stotine godina.

Ljepota džungle u Ivangradu

Nije prošlo mnogo vremena, a na ivangradski aerodrom sletjela je  Kitty Swan, filmska Džejn.

„Uvijena u ćebad, bolne grimase na licu, sva isprepadana od naglog upada u neki nestvarni svijet, istovremeno i čudan, a i tako lijep, uz nevjericu da joj može pomoći neki nepoznati travar iz neke varpšice Ivangrada, umnogome je podsjećala na lavicu iz njenih filmova i to uhvaćenu u zamci.

Travar je učinio ono što medicina nije mogla. Opekotine su brzo zarasle koža se brzo podmladila, a „divlje meso“ se pretvorilo u jedva primjetan trag. Uz vidan fizički oporavak Kitty je počela da se vraća k sebi i u psihičkom smislu. Ne čudi s obzirom da je bila okružena pažnjom ne samo Jovana i njegove supruge Dragice, nego i cijele njihove porodice. Tokom dva mjeseca, koliko je boravila u toplom domu Šaljića, gosti ove porodice su bili i Stewe – Tarzan, Džejninn vjerenik iz Italije kao i mnogi drugi glumci i muzičari.

Kitty je 1971.god. (septembar) otputovala iz Ivangrada a u svojoj putnoj torbi, ali i u svojem srcu, pored mnogo lijepih i dragih uspomena i sjećanja ponijela je i meleme.

Prije njenog odlaska iz Ivangada, u beranskom Domu kultire je upriličena priredba u čast holivudske glumice.

U Italiji je nastavila liječenje sa Šaljićevim melemima još godinu dana, a  rezultat je bio takav da je nakon toga mogla da nastavi karijeru glumice i foto-modela.

Iako je Jovan Šaljić decenijama liječio unesrećene od opekotina svojim melemom, sa njegovim efikasnim djelovanjem šira javnost se tek nakon ovog događaja detaljno upoznaje. On i njegova porodica su prenosili tajne svojih predaka, kojin su živjeli u skladu sa prirodom poštujući i uzimajući od nje ono što im je ona obilato nudila. Jovan je taj melem usavršio uz pomoć stručne literature.

Godinama su Šaljići odolijevali iskušenjima u vidu milionskih ponuda iz inostranstva (Švajcarska, Njemačka) da prodaju tajnu melema, ali je Jovan želio da se lijek najprije počne proizvoditi u našoj zemlji. Kad više nije znao kako da odbije takvu jednu ponudu jednom Švajcarcu je rekao da ne može da ostavi svoji Crnu Goru, kuću i jabuku ispred kuće. Švajcarac mu je na to odgovorio: „ Gospodine Šaljiću, sagradit ćemo Vam vilu na  rubu Bodenskog jezera i presaditi Vašu jabuku iz Crne Gore ispred kuće.“

Međutim, nije prihvatio. Na žalost,  umro je nedočekavši da mu se želja za života ispuni. Tek, poslije njegove smrti „Menta Padej“  iz Novog Sada je otkupila licencu.

Iako se Šaljićev melem danas koristi širom svijeta ovaj nevjerovatni događaj ostaje „skriveni dragulj“ beranske istorije koji zaslužuje da postane temelj zdravstvenog turizma u našem kraju.